Energija kod žene je fina, nježna, fluidna, mirna i primateljska. Ako jedna žena radi posao koji zahtjeva natjecateljski duh, tko će bolje, tko će jače, onda ulazi u polje pojačane agresije. Pa to prenosi u svoj dom i ponaša se tako i prema ukućanima. Jer, nema šanse da samo tako izađe iz tog polja koje je doslovno jede.
Danas naiđem na post koji govori o tome kako su žene koje “nose” na plećima kao muškarci, zapravo heroji. I to nakon što sam prije pola sata s frendicom razgovarala o tome koliko smo mi žene zapravo ubile ženstvenost u sebi radeći stvari na muški način i samim time usvajajući stav iz pozicije muškarca.
S jedne strane imamo žene koje su se pretvorile u muškarce (poprimile mušku energiju) i još se time jako ponose, a s druge strane muškarce koji ne vole “jake žene” jer im nisu dorasli. Jer se uz njih osjećaju kao uz autoritativnu majku. Jer nemaju za koga biti jaki.
Ima situacija gdje žena silom prilika mora biti i otac i majka svojoj djeci i talasati u toj dvostrukoj ulozi, što opet ne znači da je to za nju dobro. Nije. Stresno je i ima svoju cijenu.
No, većina žena je svoju mušku ulogu sebi sama nametnula jer misli da nema drugog izbora. Sve je to naslijeđe ove naše kulture i civilizacije gdje je najvažnije trčati za idealima za koje moraš izgubiti sebe da bi ih ostvario. Život u današnje doba zaista traži od nas žestoki aranžman na svim poljima što dovodi do toga da su rodne uloge postale nevažne.
Pa zatim odgoj. Otuda sve zapravo i kreće, šireći se kao kuga. Na Balkanu postoje zemlje gdje kćer nazivaju sinom. Onako, od milja. Onda ta djevojčica razvije tendenciju da se ponaša kao sin da zadovolji roditeljska očekivanja. Pa razne povrede iz kojih smo stvorile uvjerenja da je “sve mogu sama” odraz hrabrosti. Iz vlastitog iskustva govoreći, više je odraz nemoći. Shvatiš to s vremenom. U vremenu u kojem otkrivaš ženu u sebi.
Energija kod žene je fina, nježna, fluidna, mirna i primateljska. Ako jedna žena radi posao koji zahtjeva natjecateljski duh, tko će bolje, tko će jače, onda ulazi u polje pojačane agresije. Pa to prenosi u svoj dom i ponaša se tako i prema ukućanima. Jer, nema šanse da samo tako izađe iz tog polja koje je doslovno jede.
Potisnula je tu žensku energiju negdje jaaaako duboko, da je ni sama ne može pronaći. Da bude sigurna da je ništa neće uzdrmati. A itetkako hoće. Jer, to je neprirodno i nametnuto.
S druge strane imamo žene koje su takoreći preženstvene i koje pretjerano ističu tu svoju ženstvenost. U takvim ženama čuči mala djevojčica koja se osjeća nemoćno i traži pažnju i zaštitu. I ova “hrabra” to radi, samo na drugačiji način. Negirajući svoju ženstvenost. To su zapravo dvije strane iste medalje. I jedne i druge su predale svoju istinsku moć.
Pa gdje je rješenje? Rad na sebi. Osvješćivanje. Preispitivanje vlastitih vrijednosti i uvjerenja. Otkrivanje i ispunjavanje svojih potreba. Ostvarivanje balansa između davanja i primanja. Bavljenje nečim na fizičkoj razini što će otvoriti žensku energiju. Otpuštanje kontrole. Neće svijet propasti ako mi sve ne organiziramo. Pa što i da propadne? Izgradit ćemo novi. Bolji, ljepši, ženstveniji. Tu leži istinska ženska snaga. U stvaranju i kreativnosti.
Žene su jako moćna bića samo ako su svjesne te svoje moći i unutarnje snage. Ako nisu, onda kao da je i nemaju, ili još gore, nesvjesno je okreću protiv sebe.
Zato, drage žene, nemojmo da nas prepoznaju kao žene zbog nekih neravnina na tijelu, već zbog ženske energije koja zrači iz nas. Probudimo je u sebi. Nikad nije kasno.
S ljubavlju
Patricija Simov / zivotnizaokret.com
